Pitanje:
S obzirom na ono što ste izjavili o nepredvidljivosti
ratnikovih akcija, u šta smo se uverili u zadnje tri
decenije, možemo li očekivati da će ova javna faza kroz
koju prolazite potrajati neko vreme?
I dokle?
Odgovor: Ne postoji
za nas način da ustanovimo vremenske kriterijume. Mi
živimo u skladu sa premisama koje je predložio Don Huan i
nikada od njih ne odstupamo. Don Huan Matus nam je dao
impresivan primer čoveka koji je živeo u skladu sa onim
što je govorio. A kažem impresivan primer, jer je to
najteže postignuće; biti monolitan a u isto vreme imati
fleksibilnost suočavanja sa bilo čime. To je bio način
kako je Don Huan živeo svoj život.
Unutar
takvih premisa, jedino što čovek može je da bude
besprekoran posrednik. U ovoj kosmičkoj igri šaha, čovek
nije igrač, već je samo pijun na šahovskoj tabli. Ono što
o svemu odlučuje je svesna, bezlična energija koji
vidovnjaci nazivaju Namera ili Duh.
Pitanje:
Koliko sam mogao da zaključim, ortodoksna
antropologija, kao i navodni branioci pred-Kolumbovskog
kulturnog nasleđa Amerike, potkopavaju kredibilitet vaših
knjiga. Verovanje da je vaš rad jedino proizvod vašeg
literarnog talenta, koji je, uzgred rečeno, izuzetan,
nastavlja da postoji i danas. Postoje takođe i grupe koje
vas optužuju da imate dvostruke standarde jer su, navodno,
vaš životni stil i aktivnosti u kontradikciji sa onim što
većina očekuje od šamana. Možete li da razjasnite te
sumnje?
Odgovor: Sistem spoznaje čoveka zapadne kulturne
tradicije prisiljava nas da se oslanjamo na unapred
zamišljene ideje. Mi temeljimo naše prosuđivanje na nečemu
što je uvek "a priori," na primer na ideji šta je to
"ortodoksno." Što je to ortodoksna antropologija? Ona koja
se predaje na univerzitetima? Kako treba da se ponaša
šaman? Zar mora da nosi perje na glavi i pleše ples za
duhove?
Trideset
godina ljudi optužuju Karlosa Kastanedu za stvaranje
izmišljenih likova jednostavno zato jer se ono o čemu
izveštavam po njima ne slaže sa antropološkim "a priori,"
idejama ustanovljenim u univerzitetskim učionicama ili u
praktičnom antropološkom radu. Međutim, ono što je pred
mene stavio Don Huan može se primeniti samo u situaciji
koja zahteva potpunu akciju, a pod takvim okolnostima,
vrlo malo ili skoro ništa se ne događa od unapred
pretpostavljenog.
Nikada
nisam bio u stanju da izvučem zaključke o šamanizmu jer da
bi se to napravilo potrebno je da se uzme aktivno učešće u
svetu šamana. Za naučnika koji se bavi društvenim naukama,
recimo sociologijom, vrlo je lako da dođe do socioloških
zaključaka o bilo kom predmetu koji je povezan sa
zapadnjačkim svetom, jer je sociolog aktivan član tog
sveta. Ali kako može antropolog, koji provodi najviše dve
godine proučavajući druge kulture, da dođe do pouzdanih
zaključaka o istima? Potreban je ceo jedan život da bi se
bilo u stanju da se stekne članstvo u svetu jedne kulture.
U svetu spoznaje šamana drevnog Meksika radio sam trideset
godina, i iskreno govoreći, ne verujem da sam stekao
članstvo koje bi mi moglo omogućiti da izvedem zaključke,
ili čak da ih predložim.
Raspravljao sam o ovoj temi sa ljudima iz različitih
naučnih područja i oni su uvek naizgled razumeli i slagali
se sa zaključcima koje sam izneo. Ali tada bi se okrenuli
i zaboravili sve sa čime su se složili, i nastavili da
podržavaju "ortodoksne" akademske principe, bez ikakve
zabrinutosti o mogućnosti apsurdne greške u njihovim
zaključcima. Naš spoznajni sistem izgleda neprobojan.
Pitanje:
Koja je svrha u tome što ne dopuštate da vas
fotografišu, snime vaš glas ili objave vašu biografiju?
Može li to imati uticaja na ono što ste postigli u svom
duhovnom radu, i ako može, u kom smislu? Ne mislite li da
bi bilo korisno za neke iskrene tragaoce za istinom da
znaju ko ste vi u stvari, kao način dolaska do zaključka
da je zaista moguće slediti put o kojem govorite?
Odgovor: Što se tiče fotografija i ličnih podataka,
tri učenika Don Huana i ja sledimo njegova uputstva.
Za šamana kao što je to bio Don Huan, ideja vodilja iza
suzdržavanja od otkrivanja ličnih podataka je bila vrlo
jednostavna. Neophodno je ostavljanje za sobom onog što je
nazvao "lična istorija". Pobeći od "sebe" je nešto krajnje
neugodno i teško. Ono što šamani poput Don Huana traže je
stanje fluidnosti gde lično "ja" nije od važnosti. On je
verovao da odsutnost fotografija i biografije deluje na
svakog ko uđe u ovo polje akcije na pozitivan, premda
suptilan način. Mi smo navikli na beskrajnu upotrebu
fotografija, snimaka i podataka iz naših života, što sve
proizlazi od ideje lične važnosti. Don Huan je rekao da je
bolje ništa ne znati o šamanu, jer na taj način, umesto da
se sretnemo sa ličnošću, srećemo se sa idejom koja se može
potkrepiti; sasvim suprotno od onog što se događa u
svakodnevnom životu gde smo suočeni samo sa ljudima koji
imaju brojne psihološke probleme ali ne i ideje, svi ti
ljudi ispunjeni su do vrha sa "ja, ja, ja."
Pitanje:
Kako bi vaši sledbenici trebalo da objasne publicitet i
komercijalnu infrastrukturu koja okružuje vaš literarni
rad i znanja koja vi i vaši saradnici iznosite? Kakav je
vaš stvarni odnos sa kompanijom Cleargreen Incorporated i
drugim kompanijama (Laugan Productions, Toltec Artists)?
Govorim o komercijalizaciji.
Odgovor: U ovom trenutku mog delovanja, bio mi je
potreban neko ko je sposoban da me predstavlja kako bi se
proširile ideje Don Huana Matusa. Klirgrin (Cleargreen) je
korporacija koja ima veliku sklonost prema našem radu, a
to važi i za Laugan Productions i Toltec Artists. Ideja
širenja Don Huanovih učenja u modernom svetu povlači za
sobom upotrebu komercijalnih i umetničkih medija koji nisu
unutar mog domena. Kao korporacije koje su sklone idejama
Don Huana, Cleargreen Incorporated, Laugan Productions i
Toltec Artists su sposobne da stvore sredstva za širenje
onoga što želim da proširim. Bezlične korporacije uvek
pokazuju sklonost dominaciji i transformaciji svega što se
predstavlja samima sebi i prilagođavanju svojoj sopstvenoj
ideologiji. Da nije bilo iskrenog interesa firmi
Cleargreen, Laugan Productions' i Toltec Artists' , sve
što je rekao Don Huan bilo bi do sada pretvoreno u nešto
sasvim drugo.
Pitanje:
Postoji mnogo ljudi koji se, na ovaj ili onaj način,
"drže" za vas kako bi stekli javno priznanje. Šta mislite
o delovanju Viktora Sančeza, koji je interpretirao i
reorganizovao vaša učenja kako bi razvio sopstvenu
teoriju? I o izjavama Ken Igl Fetera (Ken Eagle Feather)
da je on izabran od Don Huana da bude njegov učenik, i da
se Don Huan vratio samo zbog njega?
Odgovor: Zaista postoji dosta ljudi koji sebe
nazivaju učenicima Don Huana, ljudi koje nikada nisam sreo
i koje, ja vam to jamčim, Don Huan nikada nije sreo. Don
Huan Matus je bio zainteresovan isključivo za nastavljanje
svoje loze šamana. On je imao četiri učenika koji su to
ostali do danas. Don Huana nije interesovalo podučavanje
drugih; on je tom znanju učio svoje učenike kako bi
nastavio svoju lozu. Kako oni tu lozu više ne mogu da
nastave, četiri njegova učenika su prisiljena da šire
njegove ideje. Koncept učitelja koji prenosi svoja znanja
je deo našeg spoznajnog sistema ali to nije deo spoznajnog
sistema šamana (čarobnjaka) drevnog Meksika. Podučavanje
je za njih bilo apsurdno. Prenošenje znanja na one koji će
nastaviti sa njihovom linijom je nešto drugo.
Činjenica da postoje brojni
pojedinci koji insistiraju na upotrebi mog imena ili Don
Huanovog imena je jednostavno lak manevar za postizanje
lične koristi bez mnogo napora.
Pitanje:
Razmotrimo značenje reči "duhovnost" (spiritualnost) i
definišimo je kao stanje svesti gde su ljudska bića
potpuno sposobna da kontrolišu potencijale svoje vrste,
nešto postignuto transcendiranjem jednostavnog animalnog
stanja pomoću zahtevne psihičke, moralne i intelektualne
discipline. Slažete li se sa ovakvom definicijom? Kako se
svet Don Huana integriše u takav kontekst?
Odgovor: Za Don Huana Matusa, pragmatičnog i
izuzetno trezvenog šamana, "duhovnost" je bila isprazna
ideologizacija, tvrđenje bez osnove za koje verujemo da je
tako lepo jer je obavijeno literarnim konceptima i
poetskim izražavanjem, ali koje nikada ne ide dalje od
toga.
Šamani poput Don Huana su krajnje praktični. Za njih
postoji samo grabežljivi svemir u kome je inteligencija
ili svest proizvod izazova života i smrti. Sebe je smatrao
navigatorom beskraja i tvrdio da ako želimo da putujemo u
nepoznato kako to čini šaman, potreban je beskrajni
pragmatizam, trezvenost i hrabrost.
Imajući
sve to pred očima, Don Huan je verovao da je "duhovnost"
prosto opis nečega što je nemoguće dosegnuti unutar uzorka
svakodnevnog života, i ona nije ispravan način delovanja.
Pitanje:
Ukazali ste na to da je vaša literarna aktivnost, kao i
Taiše Abelar i Florinde Doner-Grau, rezultat Don Huanovih
saveta. Koji je cilj toga?
Odgovor: Cilj pisanja ovih knjiga je pružio sâm Don
Huan. On je rekao da iako neko nije pisac, ipak može da se
bavi pisanjem, ali pisanje je transformisano od literarnog
delovanja u šamanističko. Ono što odlučuje o temi i
razvijanju radnje u knjizi nije piščev um već pre sila
koju šamani smatraju temeljom svemira, i koju nazivaju
namera. Namera je ono što odlučuje o šamanovom
radu, bio on literarni ili bilo koje druge vrste.
Prema Don Huanu, praktičar šamanizma ima dužnost i obvezu
da zasiti sebe sa svim raspoloživim informacijama.
Aktivnost šamana se sastoji u tome da se temeljno
informišu o svemu što bi na bilo koji način moglo biti
povezano sa temom za koju se interesuju. Šamanistički čin
se sastoji od potpunog napuštanja interesa za smer kojim
će te informacije krenuti. Don Huan je imao običaj da
kaže: "Onaj ko uređuje ideje koje nastaju iz jednog takvog
izvora informacija nije šaman, to je Namera. Šaman je
jednostavno besprekorni kanal." Za Don Huana, pisanje
predstavlja šamanistički izazov, a ne literarni zadatak.
Pitanje:
Ako mi dopustite da izjavim sledeće, vaš literarni rad
donosi koncepte koji su usko povezani s orijentalnim
filozofskim učenjima, ali je u kontradikciji sa onim što
se zna o Meksičkoj drevnoj kulturi. Koje su sličnosti i
razlike između jednih i drugih?
Odgovor: O tome
ne znam baš ništa. Nisam upućen ni u jedan od njih. Moj
rad je, fenomenološki izveštaj o spoznajnom svetu u koji
me uveo Don Huan Matus. Sa stajališta fenomenologije kao
filozofske metode, nemoguće je izricati sudove koji su u
vezi s fenomenom koji se ispituje. Don Huan Matusov svet
je ogroman, tako tajanstven i kontradiktoran da nije
primereno bilo kakvo linearno tumačenje; najviše što može
da se napravi je opisati ga, a i to samo po sebi
predstavlja krajnji napor.
Pitanje:
Pretpostavljajući da su Don Huanova učenja postala deo
okultne literature, koje je vaše mišljenje o drugim
učenjima u toj kategoriji, na primer Masonskoj filozofiji,
Rozenkrojcerima, Hermetizmu i disciplinama kao Kabala,
Tarot i Astrologija kada ih uspoređujemo sa Nagualizmom?
Jeste li ikada imali dodir ili održavali kontakt sa bilo
kojom od tih disciplina ili njenim sledbenicima?
Odgovor: Još jednom, nemam nikakve ideje o tome
kakve su njihove premise, ili stajališta i teme tih
disciplina. Don Huan nam je predstavio problem navigacije
u nepoznato, i to je preuzelo sve naše raspoložive snage.
Pitanje:
Da li neki od koncepata iz vaših dela, kao što je to
skupna tačka, energetska vlakna od kojih se sastoji
svemir, svet neorganskih bića, namera, traganje i
sanjanje, ima ekvivalent u Zapadnoj nauci? Na primer,
postoje ljudi koji smatraju da je čovek kao svetleća lopta
u stvari njegova aura.
Odgovor: Koliko ja znam, ništa od onog što nas je
učio Don Huan nema nešto slično u Zapadnoj nauci. Jednom
sam, dok je Don Huan još bio ovde, proveo celu godinu u
potrazi za guruima, duhovnim učiteljima i mudracima da bi
mi dali uvid u ono što su radili. Želeo sam da znam
postoji li nešto u svetu slično sa onim što je rekao i
činio Don Huan.
Moji resursi su bili vrlo ograničeni i omogućili su mi
sastajanje samo sa priznatim učiteljima koji su imali
milione sledbenika, i nažalost, nisam našao nikakve
sličnosti.
Pitanje:
Čitajući vaše literarne radove, čitaoci nalaze
različite Karlose Kastanede. Prvo nalazimo nekako
nekompetentnog zapadnjačkog studenta, trajno zbunjenog
moćima starih Indijanaca poput Don Huana i Don Henara
(naročito u Učenjima Don Huana, Odvojenoj stvarnosti, Putu
u Ištlan, Pričama o moći i Drugom krugu moći). Kasnije
nalazimo pripravnika verziranog u šamanizmu (u Orlovu
daru, Unutrašnjem ognju, Moći tišine i posebno Umetnosti
sanjanja.) Ako se slažete s ovakvim prosudbama, kada i
kako ste prestali da budete jedan kako biste postali
drugi?
Odgovor: Sebe ne smatram šamanom, ili učiteljem,
ili naprednim studentom šamanizma; niti se smatram
antropologom ili socijalnim znanstvenikom Zapadnog sveta.
Moji prikazi su bili opisi fenomena kojeg je nemoguće
razlučiti pod uslovima linearnog znanja Zapadne
civilizacije. Nikada neću biti u stanju da objasnim ono
čemu me učio Don Huan u terminima uzroka i posledice. Nije
postojao način da se predvidi šta je nameravao da kaže ili
šta će se dogoditi. Pod takvim okolnostima, prelaz iz
jednog stanja u drugo je subjektivan a ne nešto razrađeno,
ili unapred zamišljeno, ili proizvod mudrosti.
Pitanje: U
vašem literarnom delu moguće je pronaći epizode koje su
zaista neverovatne za zapadnjački um. Kako je moguće za
nekoga ko nije iniciran da potvrdi kako su te "odvojene
stvarnosti" zaista stvarne, kako vi tvrdite?
Odgovor: To je moguće proveriti vrlo lako ako se
uloži celo telo a ne samo intelekt. Nemoguće je ući u svet
Don Huana intelektualno, kao diletant koji traži brzo i
površno znanje. Niti je moguće bilo šta u Don Huanovom
svetu verifikovati u apsolutnom smislu. Jedina stvar do
koje možemo da dođemo je stanje povišene svesti koje nam
omogućava opažanje sveta oko nas na mnogo obuhvatniji
način. Drugim rečima, cilj Don Huanovog šamanizma je
slamanje parametara istorijske i svakodnevne percepcije i
opažanje nepoznatog. Iz tog razloga je sebe nazivao
navigatorom beskonačnosti. Tvrdio je kako beskonačnost
leži izvan parametara svakodnevne percepcije. Slamanje tih
parametara je bio cilj njegovog života. Pošto je bio
izvanredan šaman, probudio je istu želju i u nama četvoro.
Prisilio nas je na transcendiranje intelekta i
utelovljenje koncepta slamanja ograničenja istorijske
percepcije.
Pitanje:
Vi tvrdite da je temeljna osobina ljudskih bića da budu
"opažatelji energije." Okrećete se pojmu pomeranja skupne
tačke kao neophodnom uslovu direktnog opažanja energije.
Kako to može biti korisno čoveku 21.veka? U skladu sa
prethodno definisanim konceptom, kako može ostvarenje ovog
cilja da pomogne u nečijem duhovnom razvitku?
Odgovor:Šamani poput Don Huana tvrde da sva ljudska
bića imaju sposobnost gledanja energije direktno kako
protiče svemirom. Oni veruju da je skupna tačka, kako je
nazivaju, tačka koja postoji u čovekovoj totalnoj sferi
energije. Drugim rečima, kada šaman opaža čoveka kao
energiju koja protiče svemirom, on vidi svetleću loptu. U
toj svetlećoj lopti, šaman uočava tačku većeg sjaja koja
se nalazi u visini lopatica ramena, iza leđa otprilike na
udaljenosti dužine jedne ruke. Šamani govore da se
percepcija skuplja (sastavlja) u toj tački; da se energija
koja protiče svemirom na tom mestu transformiše u opažajne
podatke, a da se opažajni podaci kasnije interpretiraju,
dajući kao rezultat svet svakodnevne stvarnosti. Šamani
tvrde da smo naučeni da interpretiramo, tumačimo, pa smo
stoga naučeni da opažamo. Pragmatična vrednost opažanja
energije direktno kako protiče svemirom za čoveka 21. veka
ili čoveka 1. veka je ista. Ona mu omogućava proširenje
granica opažanja i upotrebu tog opažanja unutar njegovog
carstva. Don Huan je rekao da je direktno viđenje čudesnog
reda i haosa u svemiru nešto izvanredno.
Pitanje:
Nedavno ste predstavili telesnu disciplinu nazvanu
Tenzegritet. Možete li da nam objasnite šta je to ustvari?
Koji je njen cilj? Do kakve duhovne koristi može da dođe
osoba koja to praktikuje?
Odgovor: Prema onome što nas je učio Don Huan
Matus, šamani koji su živeli u drevnom Meksiku, otkrili su
serije pokreta čije je izvođenje donelo telu natprosečnu
fizičku i mentalnu snagu pa su te pokrete odlučili da
nazovu magijskim. Don Huan nas je učio da su, preko tih
magijskih pokreta, šamani postigli povišeni nivo svesti
koji im je omogućio izvođenje neverovatnih podviga
percepcije.
Generacijama su tim magijskim pokretima podučavani samo
praktičari šamanizma. Pokreti su bili okruženi velikom
tajnom i složenim ritualima. Na taj način ih je naučio i
Don Huan i na taj način ih je preneo na svoja četiri
učenika. Naš napor je imao za cilj da se proširi učenje
tih čarobnih pokreta na svakoga ko želi da ih nauči.
Nazvali smo ih Tenzegritet, i transformisali smo ih od
specifičnih pokreta koji su pripadali samo određenim
učenicima Don Huana, kako bismo stvorili pokrete
primenjive za svakoga. Praktikovanje Tenzegritetskih
pokreta, pojedinačno ili u grupama, poboljšava zdravlje,
vitalnost, mladost i opšti osećaj dobrobiti. Don Huan je
rekao da praktikovanje magijskih pokreta pomaže u
akumuliranju energije nužne za povećanje svesnosti i
proširenje parametara percepcije.
Pitanje: Osim vaše tri saradnice, ljudi koji su
pohađali vaše seminare sreli su i druge osobe: Čakmulsi,
Energetski Tragači (Energy Trackers), Elementi, Plavi
skaut . . . ko su oni? Jesu li deo nove generacije
vidovnjaka koju vi vodite? Ako je tako, kako se može
postati član ove grupe pripravnika?
Odgovor: Za svaku od tih osoba je Don Huan Matus,
kao vođa ove linije, rekao da čekamo. On je predvideo
dolazak svakog od njih kao integralni deo jedne vizije.
Pošto Don Huanova linija nije mogla da se nastavi, zbog
energetske konfiguracije njegova četiri učenika, njegova
misija je transformisana od nastavljanja linije ka njenom
zatvaranju, ako je moguće, zlatnom bravom. Mi nismo u
položaju da promenimo takva uputstva, niti možemo da
tražimo ili prihvatamo učenike ili aktivne članove Don
Huanove vizije. Jedina stvar koju možemo da sprovedemo je
prilagoditi se zahtevima Namere. Činjenica da se magijski
pokreti, koji su tako ljubomorno čuvani kroz tolike
generacije, sada podučavaju, je dokaz da je zaista moguće,
na indirektan način, da se postane deo nove vizije pomoću
praktikovanja Tenzegriteta i
primenjivanjem premisa ratničkog puta.
Pitanje:
U časopisu “Čitaoci Beskraja” ("Readers of Infinity"),
upotrebili ste pojam "navigacija" kako biste definisali
ono što čarobnjaci rade. Hoćete li uskoro da podignete
jedra i započnete konačno putovanje? Hoće li linija
toltečkih ratnika, čuvara znanja, završiti sa vama?
Odgovor: Da, to je tačno, Don Huanova linija
završava sa nama.
Pitanje:
Evo pitanja koje sam sebi često postavljao: uključuje
li ratnički put, kao i druge discipline, rad u parovima?
Odgovor: Ratnički put uključuje sve i svakoga. Može
da postoji cela porodica besprekornih ratnika. Poteškoće
nastaju zbog užasne činjenice da se međuljudski odnosi
zasnivaju na emocionalnom investiranju, i u trenutku kada
praktikant zaista započne sa primenom onog što ona/on
nauči, odnos se raspada. U svakidašnjem životu,
emocionalne investicije se ne ispituju, i mi proživimo ceo
život čekajući da nam netko uzvrati. Don Huan je rekao da
sam nepopustljivi investitor i da se moj način života i
osećanja može opisati jednostavno kao: "Dajem drugima samo
ono što drugi daju meni."
Pitanje:
Kakve aspiracije prema mogućem napredovanju bi mogao da
ima neko ko želi da radi duhovno u skladu sa znanjima
prikazanim u vašim knjigama? Što biste preporučili onima
koji žele sami da praktikuju Don Huanovo učenje?
Odgovor: Nema načina da se stavi ograničenje na ono
što bi neko mogao individualno da postigne ako je
namera, besprekorna namera. Don Huanova učenja
nisu duhovna (spiritualna). Ovo ponavljam jer se to
pitanje uviek iznova pojavljuje na površini. Ideja
duhovnosti se ne slaže sa gvozdenom disciplinom ratnika.
Najvažnija stvar za šamana poput Don Huana je ideja
pragmatizma. Kada sam se sreo sa njim, verovao sam da sam
praktičan čovek, sociolog ispunjen objektivnošću i
pragmatizmom. On je razorio moju pretencioznost i omogućio
mi da vidim, da kao pravi čovek sa Zapada, nisam bio ni
praktičan ni duhovan. Došao sam do spoznaje da sam samo
ponavljao reč "duhovnost" kako bi je stavio nasuprot
koristoljubivosti sveta svakodnevnog života. Želeo sam da
pobegnem od kalkulantske prirode svakodnevnog ponašanja, a
žudnja da se to učini je ono što ja zovem duhovnost.
Shvatio sam da je Don Huan imao pravo kada je zahtevao da
dođem do tog zaključka; da definišem ono što nazivam
duhovnošću. Nisam uopšte znao o čemu sam govorio. Ovo što
govorim može da zvuči arogantno, ali nema drugog načina da
se to kaže. Šaman poput Don Huana želi povećanje svesti,
tj., da bude u stanju da opaža sa svim mogućnostima za
opažanje koje su na raspolaganju čoveku; to podrazumeva
kolosalni zadatak i nepokolebljivu svrhu(nameru),
koja se ne može zameniti sa duhovnošću zapadnog sveta.
Pitanje:
Postoji li nešto što biste želeli da poručite narodima
Južne Amerike, posebno Čileancima? Želite li još nešto da
izjavite osim vaših odgovora na pitanja?
Odgovor: Nemam ništa da dodam. Sva ljudska bića su
na istom nivou. Na početku moje obuke kod Don Huana
Matusa, uspeo je da mi pokaže koliko
je slična ljudska situacija. Ja sam, kao Južnoamerikanac,
bio jako uključen, intelektualno, u ideju društvene
reforme. Jednog dana sam pitao Don Huana pitanje za koje
sam smatrao da ima presudnu važnost: Kako možeš da ostaneš
nedirnut užasnom situacijom tvojih zemljaka, Jaki
Indijanaca iz Sonore? Znao sam da je određeni procenat
Jaki stanovništva patio od tuberkuloze i da ne može biti
izlečen zbog teške ekonomske situacije. "Da," reče Don
Huan, "To je vrlo tužno ali, vidiš, i tvoja situacija je
vrlo tužna, a ako veruješ da se nalaziš u boljem položaju
od Jaki Indijanaca, varaš se. Uopšte je ljudska situacija
u užasnom stanju haosa. Nikome nije bolje od nekog drugog.
Svi smo mi bića koja će umreti, i ako to ne uvidimo, za
nas nema leka." To je još jedna tačka šamanskog
pragmatizma: postati svestan da smo bića koja će umreti.
Oni tvrde da kada to uradimo, sve stekne transcendentalni
(uzvišeni) red i meru.